6912 00 21: Keramičko posuđe, osim porculanskog: Stolni proizvodi i kuhinjski proizvodi: od obične keramike

Za razvrstavanje u različite podbrojeve ovog tarifnog broja, vidjeti također Objašnjenja HS za ovo poglavlje i posebno za potpoglavlje II, dio „Ostali keramički proizvodi”, opće odredbe.

Za razvrstavanje stolnih, kuhinjskih i ostalih predmeta za kućanstvo ukrasne prirode, a posebno takvih s inkorporiranim ukrasnim reljefnim detaljima i slično, vidjeti Objašnjenja HS za tarifni broj 6913 pod B.

1. Vrčeve za pivo uglavnom se razvrstava u ovaj podbroj; međutim, razvrstava ih se u tarifni broj 6913 ako:

• su tako oblikovani ili obrađeni da otežavaju ispijanje iz njih,

• ih je zbog njihovog posebnog oblika teško primaknuti ustima,

• imaju ukrasne motive takve naravi ili broja da ih je teško čistiti,

• su neuobičajenog obliku (na primjer, u obliku lubanje ili ženskih prsa),

• su ukrašeni nepostojanim bojama.

2. Proizvode što imaju oblik vrčeva za pivo, što imaju ukrasne reljefne detalje, a njihov kapacitet nije veći od 0,2 litre, općenito se razvrstava u tarifni broj 6913.

U ove se podbrojeve razvrstava proizvode dobivene od gline sa sadržajem željeza ili vapna (opekarske zemlje) što imaju zemljasti, mat i obojeni (najčešće smeđi, crveni ili žuti) prijelom.

Njihovi djelići su heterogeni; promjer karakterističnih nehomogenih elemenata prisutnih u strukturi mase (zrnaca, popuna, pora) treba biti veći od 0,15 mm. Ovi elementi su zato vidljivi golim okom.

Zbog toga njihova poroznost (koeficijent apsorpcije vode) nije manja od 5 % po masi. Poroznost se mjeri sljedećom metodom:

Utvrđivanje koeficijenta apsorpcije vode

Predmet i definicija

Svrha ovog pokusa je određivanje koeficijenta apsorpcije vode keramičkog materijala. Ovaj koeficijent predstavlja postotak preračunat na ishodišnu težinu keramičkog materijala.

Priprema uzorka i provođenje pokusa

Za ispitivanje svakog pojedinog komada mora biti najmanje tri probna uzorka. Njih se uzima iz glaziranog dijela istog proizvoda i moraju imati samo jednu glaziranu površinu.

Površina probnog uzorka treba biti oko 30 cm2, a maksimalne debljine oko 8 mm, uključujući glazuru.

Probne uzorke se suši 3 sata u peći na 105 °C te im se, nakon hlađenja u sušari, određuje masu (Wd) s točnošću od 0,05 g. Odmah poslije toga probne uzorke se uranja u destiliranu vodu tako da ne dotiču dno posude.

Kuha ih se u vodi 2 sata i nakon toga ostavlja stajati u vodi još 20 sati. Tada ih se vadi iz vode i pomoću upijajuće, blago navlažene krpe posuši se vodu s njihove površine. Pukotine i rupe posuši se pomoću finog, blago navlaženog kista. Tada se odredi ‘vlažna’ masa (Ww). Koeficijent apsorpcije vode ispitivanog uzorka dobiva se množenjem povećanja mase sa 100 i dijeljenjem sa suhom masom:

Obrada rezultata

Srednja vrijednost koeficijenta apsorpcije različitih probnih uzoraka, izražena u postocima, predstavlja koeficijent apsorpcije keramičkog materijala.